Kvaka 26

Moram obavijestiti Vas, svekoliko pučanstvo bloga da je saga sa Vukojebinom završena. Danas sam dala otkaz. I bilo je to iznenađujuće lagano i izlječujuće iskustvo. Došla sam kod šefa, objasnila mu kako plaća koju primam ne podmiruje ni troškove koje sam obavezna platiti da radim tamo, znači stanarina, režije, benzin... Bio je suosjećajan i pun razumijevanja, čak do te mjere da mi se ispričavao zbog toga. Pitao me da li sam imala još kakvih problema na poslu. Naravno da sam morala spomenuti svoju šeficu koja mi nije davala posla pa sam većinu radnog vremena provela sjedeći i gledajući u prazno. Rekao je da sam mu trebala to i prije reći, što ima pravo, ali teško je reći takvo nešto kad radiš s tom šeficom u uredu 8 sati na dan i ako ona sazna da sam se žalila na nju, to  može biti dvosjekli mač. Pitao me za planove dalje, ponudio mi pozitivnu preporuku generalnog direktora i njega, ako mi zatreba, rukovao se samnom. I vidjelo se da mu je žao, ali da razumije.

Šeficu nisam ni pozdravila. Ko ju jebe. Uostalom, sad je sretna, jer joj je i bio plan da me se riješi da ne bi ja slučajno jednom u budućnosti zasjela na njeno dragocjeno radno mjesto. Ma nek joj bude. A neka si i misli da sam ja bezobrazna što ju nisam pozdravila. Kao prvo- ni ja nemam lijepo mišljenje o njoj, a kao drugo- ko ju jebe! Ah da.... nitko J

Obećala sam da ću kad riješim otkaz priznati koje je pravo ime Vukojebine, ali pričekat ćete to još malo dok ne dobijem papire da je sve sređeno oko otkaza. Kad ste čekali do sad, šta je još par dana? J