...
Malo sam izbačena iz kolosijeka. Unatrag godinu dana sam ja bila Ona koja neprestano cvili o svom omraženom poslu, o svom omraženom životu u Vukojebini. Sad sam se odselila. Stvari pokupila. Zaostale račune poplaćala. I sad se nemam na šta žalit. Moj identitet koji se oblikovao nevoljenom životnom situacijom je izgubljen. Nepovratno. I sad opet trebam graditi, do tad ću bit prazna.
Možda mama ubrza stvari, uskoro će joj naime početi oni dani u mjesecu. A onda će se mama početi žaliti. Žaljenje će prerasti u živčanost. Živčanost će prerasti u svađu. Svađa će prerasti u moju tugu. Moja tuga u žaljenje. I sve će bit po starom.
7 Comments:
At 15. ožujak 2006 23:25:00, zaboravna (Neregistriran) (Neregistriran) said…
Ma samo se ti zivciraj, brze ces da umres....
At 15. ožujak 2006 23:44:00, Psiho2 said…
Živilo ono što nam nedostaje! :))
At 16. ožujak 2006 0:08:00, japi said…
I mi cemo imati novi post :-D
At 16. ožujak 2006 0:11:00, micice said…
nnnnnnnneeeeeeeeeeeee....jel vec oni dani u mjesecu....a ja dolazim doma...joj...najradje bi ostala tu
At 16. ožujak 2006 10:49:00, Morky said…
To su samo "ti" dani, ostale dane uživaj...gdje je ono razumijevanje koje sam pročitala u tebi, ona ljubav prema životu, strast?
At 17. ožujak 2006 0:16:00, lucy said…
Joj Morky, znaš da smo mi žene komplicirana bića... Znaš onu: I'm biatch, i'm a lover, i'm a child, I'm a mother .... :)
At 17. ožujak 2006 0:38:00, Morky said…
Hmm, da...makar ni nismo toliko komplicirane, koliko uvijek težimo nečem, višem... A i nekoliko uloga imamo, zar ne? Uživaj, pliiiz!?
<< Home