...
Preselila sam se doma. To ne znači da sam robu iz Vukojebskog ormara preselila u svoj stari ormar u svojoj staroj sobi, da sam osposobila svoj stari krevetac, ne ne.. to vam znači da sam jučer ukrala kompjuter iz stana u Vukojebini i preselila ga u dnevnu sobu kuće roditeljske u Home- townu. Ukrala? Jučerašnji događaji bi svakako upućivali na to, jedino što kvari cijeli dojam je činjenica da je kompjuter moj. Naime, jučer sam pozvala kumića na kavu.
Prilikom potrage dobrog birca (bio je umoran od posla, pa je njegov uvijet bio da prostor bude zamračen, moj uvijet, zbog slabog sluha je bio da nije glasna muzika) rekoh: Joj, što mi fali moj komp!
Kumić: A gdje ti je?
Ja: u Vukojebini... L
Kumić: Pa šta ne odeš po njega?
Ja: Uzela sam bolovanje, ko fol me boli kičma, pa ak me netko vidi da nosim komp najebat ću
Kumić: Jel imaš benzina?
Ja: Baka mi dala danas 100 kn....
Kumić: Onda šuteti, ti voziš, ja nosim, poslije i na kavu stignemo
I tako se mi neplaniramo uputismo u Vukojebinu, popeli se u stan, otspojili žice, komp pod ruku i nazad u Home-town. Na kavu nismo otišli. Al zato je komp opet kraj mene. Jedini problem je što mamu živcira zvuk tipkovnice, pa ne pišem...do sad. Više nisam mogla izdržat. Ko ju....
A zašto sam na bolovanju? Zato što sam odlučila da ću ovaj minuli ponedeljak dat otkaz! Konačno! Al mudra mama je predložila da uzmem bolovanje. Nek još malo love pljunu moji škrti šefovi. Mama zna! A ja slušam svoju mamu. Sad kradem firmi pare. I kuvam ručkove roditeljima. Roditelji papaju. Ja nisam u firmi, mada sam još službeno njihov zaposlenik. Vuk sit, ovce na broju.
Čekam da me zovu iz Zagreba. Naime, zadnji razgovor je začuđujuće prošao odlično. Ispitivala nas cura koju znam, iz Home-towna. Srela sam ju u subotu u gradu, rekla mi da sam dobro prošla. Čekam da me zovu na generalni razgovor. Ali bez obzira na novi posao, odluka je pala da dajem otkaz. Vjerovatno već u ponedeljak, jer tada bolovanje ističe.
Mama je već živčana, ometam ju u slušanju Milićevih pošalica tipkanjem. Zato.... konec, di end, za danas.....
9 Comments:
At 9. ožujak 2006 21:52:00, skviki said…
jej! i gotova saga o Vukojebini, znaci.... ;)
At 9. ožujak 2006 21:57:00, ann said…
Hmmm svaka čast. Ja na kraju nisan ni otišla na svoj razgovor, ispostavilo se da je to neko prodavanje osiguranja od kuće do kuće... ma neki shit, dobro da san na vrime skužila pa se nisam tlačila ić na razgovor... Ma bit će valjda nešto, jednog dana... :)
At 9. ožujak 2006 22:02:00, Nemezis said…
Čestitam, na kuhanju ručkova i na bolovanju i na krađi kompa i na obavljenom razgovoru. Mali koraci, ali, korak po korak... :)
At 9. ožujak 2006 23:40:00, Psiho2 said…
Još malo pa nestalo !
At 10. ožujak 2006 0:14:00, lucy said…
tek sad počinje :)
At 10. ožujak 2006 0:31:00, japi said…
E meni je ovaj post bio dosadan jer sam sve ovo saznao jedno sat-dva pre objavljivanja :-PPPP
At 13. ožujak 2006 21:06:00, Tonkica Palonkica said…
A što te ponukalo da daš nogu dosadašnjoj firmi? :) u svakom slučaju, zadnje dane na poslu odrađuješ sa stilom! :))
At 13. ožujak 2006 21:40:00, prepricalica said…
Kao uvijek, ja ti držim fige :)
At 14. ožujak 2006 0:21:00, Morky said…
Misli na sebe..samo to!
<< Home