...
Nezadovoljna sam svojim pisanjem na blogu. Ne sklapaju se riječi u rečenice, rečenice u tekst onako kako bi ja to htjela.
Ja govorim kratko. To sam naučila od tate. On ne priča mnogo. Zapravo, rijetko kad i priča. On kaže par riječi, ali u tim riječima se nalazi sve. Nalazi se puno toga, duboko skriveno u šturom značenju riječi. Mi u obitelji smo naučili čitati između redova kad on nešto kaže. Ali za takvo nešto treba duboko poznavati sugovornika. A vi mene ne poznate. Jedino što znate o meni su ove šture riječi. Ni ja vas ne poznam. Sudim o vama po nekim nedorečenim mislima, po pokušajima iznošenja nutrine.
A opet, u tim pokušajima zaskri koji tračak nas, onoga što jesmo i što nas čini posebnima. Zato tražimo, zato čitamo.. da u tim tuđim pokušajima pronađemo iskricu sebe.. da kroz druge spoznamo sami sebe. Čekamo da drugi kažu naše misli... one koje sami ne znamo reći.
One koje uspijemo reći dajemo drugima da prepoznaju sebe u nama. I zato volimo blog
3 Comments:
At 1. ožujak 2006 0:14:00, ann said…
ovo si bome dobro sročila. I ne znam čime imaš bit nezadovoljna. Ne postoje standardi koje moramo zadovoljavat, kao u stvarnom svijetu. I možemo bit ono što jesmo ili ono što malo manje jesmo ali bismo željeli bit. Možemo što hoćemo, a ipak nas riječi i rečenice olaš sklepane odaju, na neki način. I, da ova zadnja misao je posebno točna :)
At 1. ožujak 2006 1:21:00, nightshift said…
dobro je srocila, ali ima biti pravo nezadovoljna, jer cije ce standarde ispunjavati ako ne svoje...stoga keep on going...
At 1. ožujak 2006 3:23:00, Morky said…
Zakačila se na komentare, nisam ni uočila nekoliko postova unazad. Razgovaravši s...ukazana mi je površnost... Žao mi je.. Nisam svjesna kako ti je dan završio..ali znam da s iskustvom više. Želim se vratiti nakratko na posao, razgovor - zvali su te...ne znači da baš moraju isti dan i javiti. Znaš kako to čine "glavešine"... Ja vjerujem, i dalje. Makar želim nadodati, da kako god se svrši, sigurno postoji razlog i vrijeme će pokazati kako je sve u životu bilo baš onako kako je i najbolje za nas! Činiš mi se tužna, nemoj biti..lako reći, jer i ja sam, čak i češće nego se čini. Al vjerujem, i idem, i ne želim odustati.. Šta ću onda. Hodati po svijetu kao zombi? Biti rob, crvić koji nema ništa u glavi, uvlačiti se izvlačiti... Kako kaže iznad: nastavi dalje!
<< Home