Kvaka 26

Kao mala bila sam luda za mačkama. Baka kaže da sam se doslovno tresla kad bi vidila micu macu na ulici. I sad kad sam malo veća ne mogu izdržati kad vidim macu na televiziji da ne uzviknem: Miiicaaa! Kad svojoj Micici hoću reći da mi je drag, kažem mu-maco moja!

Cijeli život sam bila okružena mačkama. Volila sam svoju Mašu, volila sam svoju Bibu. Biba je bila sijamka, tvrdoglava kraljica, onakva kakve samo mačke znaju biti. Znala je sama otvarati vrata, no nikad ju nisam naučila da ih sama i zatvori.

Psi..... Ne znam, nikad me nisu privlačili. Previše su dobri i vjerni i puni ljubavi. Takvu narav nisam nikad shvaćala. Tako da psi nisu bili moj izbor za ljubimca.

Kažu da se ljudi dijele na mačkoljubce i pseljubce. Po meni, oni koji vole mačke su samosvjesni, vraćaju istom mjerom (to vrijedi i vraćanje za dobro, ali i vraćanje za loše), znaju što žele i znaju to tražiti.

Oni koji vole pse su dobri, što je obično loše za njihovo dobro. Jer ne znaju za osvetu, ne znaju kada stati trpiti nešto loše, ne znaju se zauzeti za sebe.

Tokom godina desila mi se najgora stvar koja mi se mogla desiti- razvila mi se alergija na mačiju dlaku. Nema za mene više mica maci. Pa sad razmišljam o psu. Već duže vrijeme. I to o mopsu. Ne zato što su ti psi u zadnje vrijeme postali vrlo pomodni, ja sam ih prvi put poželjela još kad sam vidila onog malog u Man In Black. Ima više razloga zašto bi ja baš tog pesa.

Prvo: mali je, velikog nemogu držati u stanu, a i skupi su za hraniti

drugo: pošto jedino mogu imati malog pesa, a ne volim one slatke glupe pse, ovaj mi je sa svojom njuškicom boksera najidealniji

treće: čula sam da mopsi imaju mačiju narav :)

Naravno da postoji problem! Ti psi su strašno skupi. A opće je poznato da ja nemam novaca.

Ako netko zna nekog tko ima te pse i ne traži puno za jedno štene, još bolje da ga poklanja..... komentari su ispod :) Papire ne trebam, samo jedno malo slatko štene.

I kao pravi roditelj,nije mi važno da li je muško ili žensko, glavno da je moje.